IMPLANTATI KROZ POVIJEST

 

Postojali su prije svih tehnoloških otkrića!

Ni prije 2000 godina ljudi nisu bili bez zubi, zašto bi bili danas?

Riječ IMPLANTAT dolazi od latinskih riječi „IN“ i „PLANTARE“, a odgovarajući prijevod na hrvatski jezik bio bi „USADAK“ ili „USADITI“.

Svako strano tijelo, uneseno (usađeno) u organizam, s ciljem da nadomjesti tkivo ili organ, naziva se implantat.

Kada rekonstruiramo deformacije koštanih baza tada koristimo određene implantate koji mogu biti različitih materijala, a to su:

* AUTOLOGNI – autogeni

* ALOGENI – homologni

* ALOPLASTIČNI – sintetski

* KSENOGENI – heterogeni.

U dentalnoj medicini najčešće se koriste aloplastični i ksenogeni materijali, jer su se pokazali kompitabilni u procesu OSEOINTEGRACIJE.

Implantologija je jedna od najstarijih grana dentalne medicine, a na to nam ukazuju neke povijesne činjenice, potkrijepljene povijesnim zapisima i otkrićima kroz stoljeća, pa čak i tisućljeća.

Znanstvenik Frederick Wilson Popenoe, istražujući Latinsku Ameriku zajedno sa svojom ženom, 1931. godine u Hondurasu pronalazi ostatke čeljusne kosti koja je pripadala mladoj ženi iz civilizacije Maya. Potječe iz 600. godine poslije Krista, a čeljusnoj kosti nedostajala su tri sjekutića koja su nadomještena replikom zuba koji je izrađen od školjaka. Istraživanjem je dokazano da je takvim nadomjestkom čeljusna kost bila potpuno funkcionalna.

Brojni slični slučajevi zavedeni su i istraživanjem egipatskih mumija.

Okriće lubanje u Francuskoj, staro više od 2000 godina ne bi bilo nimalo neobično da lubanja nije sadržavala dentalni implantat i to od lijevanog željeza. Do početka XX. stoljeća stvari se nisu bitno mijenjale, istraživanja su se provodila i dalje te se tražio odgovarajući nadomjestak za prirodni zub. Sredinom stoljeća započinje prava inovacija implantologije. Nakon istraživanja u Engleskoj, koje je provedeno 1950. godine na Sveučilištu Cambrige, osmišljena je metoda konstrukcije titanske komore, od strane istraživača, koja je najprije usađena u meko tkivo kunića. Nadalje, provodila su se istraživanja o kostima koje se regeneriraju, te je tako, 1952. godine Branemark, po struci ortoped-kirurg, uočio da kosti srastaju toliko blizu titana te savršeno prijanjaju metalu.

  1. godine prvi je upotrijebio implantat od titana kod ljudi. Leonard Linkow bio je također jedan od prvih, koji je u čeljusnu kost umetnuo implantate od titana ali i drugih metala. Tada se prvi put susrećemo s pojmom OSEOINTEGRACIJA.

Oseointegracija je proces koji prolazi pacijent nakon ugradnje implantata. Proces podrazumijeva u određenom vremenskom periodu, kvalitetno urastanje implantata s čeljusnom kosti.

Kvalitetnom ugradnjom implantata nećete nikada imati osjećaj posjedovanja stranog tijela

Sami zapravo vidimo, koliko je kroz stotine godina implantologija napredovala, grana je medicine koja najbrže „raste“, ali zasigurno je i jedna od najstarijih. Ljudima je uvijek bilo važno kako izgledaju te kakav prvi dojam ostavljaju. Osim izgleda, kod gubitka jednog ili više zubi, važno je naglasiti da je od značaja i funkcionalnost žvačnog trakta, kao i fonetika koja ovisi o kvaliteti naše usne šupljine. Kvalitetnom ugradnjom implantata nećete nikada imati osjećaj posjedovanja stranog tijela, straha od odbacivanja nema, jer je uspješnost veća od 98%, što dovoljno govori o samom postupku.

Neka i Vama bude važno izgledati savršeno, ali prirodno, jer savršen je svatko ko ima prirodan osmijeh!

 

Loading...